Šatl diplomacija koju je Brisel započeo u listopadu 2009. godine povodom riješavanja političke krize u Bosni i Hercegovini nije urodila plodom. Pošto će se u listopadu 2010. godine u Bosni i Hercegovini održati izbori, smatra se da do ovog datuma neće biti postignut nikakav uspjeh. Ankara, koja je umjesto šatl diplomacije izabrala lokalne i regionalne inicijative sa kojima strane upućuje na direktne pregovore, nastavlja i dalje sa realizacijom ovih napora. Održavanje petog po redu ¨Trojnog savjetodavnog sastanka¨ između Turske, BiH i Srbije 9. veljače 2010. godine pokazalo je da Turska nastavlja da pokreće kotač bosanske diplomacije.

2009. godina je bila svjedok ponovnog interesovanja Turske za Balkan, i to sa svojim jakim diplomacijskim inicijativama. Turska, koja je svjesna da BiH prolazi kroz kritičan i osjetljiv period, započela je veoma aktivnu politiku prema ovoj zemlji, što je naravno izazvalo i velike replike o turskoj politici prema Balkanu. Sve zbog inicijative koju je Ankara započela prema Bosni, neki krugovi su počeli da preispituju da li Turska ustvari pokušava da obnovi aktivnost koju je na Balkanu posjedovala u vrijeme otomanskog perioda. Naročito oni koji su se protivili ankarskoj inicijativi prema BiH počeli su da optužuju Tursku da slijedi otomanske tendencije. Međutim, Ankara, osim realizacije i uspostave mira i prijateljstva na Balkanu nije imala nikakvu drugu namjeru.

U okviru inicijative prema BiH, Turska je pokušala da učini korake koji bi uvećali kako povjerenje među različitim etničkim grupama u BiH, tako i povjerenje među zemljama regiona. Turska je zemlja koja i na međunarodnoj platformi obavlja dužnost glasnogovornika BiH. Čak šta više, Turska je bila jedina zemlja koja je Briselu uputila otvorene kritike zbog toga što su građani Srbije, Makedonije i Crne Gore oslobođeni viznog režima za zemlje EU, i što to isto pravo nije dato građanima BiH i Albanije. Osim toga, Ankara je izjavila da je pogrešno i to što BiH nije pružen akcioni plan za članstvo u NATO alijansu.

Turska se od samog početka prema BiH odnosila na taj način da joj nije nametala promjenu ustava, već se zalagala da se između bosanskih političara postigne dogovor.

Ankara je prije svega započela tradiciju okupljanja ministara vanjskih poslova Turske, Srbije i BiH jednom mjesečno, da bi nakon toga bila inicijator formiranja sličnog mehanizma između Turske, Hrvatske i BiH.

Politički i ekonomski odnosi između Srbije i BiH nalaze se na razini koju nikako ne treba zanemariti. Međutim, činjenica je i to da su trojni savjetodavni sastanci koje je započela Ankara, uspjeli još više približiti Beograd i Sarajevo.

Turska je sa svojim inicijativama na regionalnoj razini bosanskim političarima pokazala da je pogrešno slijediti politiku izolacije. Na primjer, član predsjedništva BiH Haris Silajdžić ranije je optuživao Srbiju da se mješa u unutarnje poslove BiH. Na isti način, neki bosanski političari su od susjedne Hrvatske tražili da se drži podalje od njihove zemlje. Međutim, ministar vanjskih poslova Turske Ahmet Davutoglu je u cilju realizacije stabilnosti u BiH, slijedio politiku koja je direktno uvrštavala i Beograd i Zagreb. Međutim, napetost koja poslijednjih tjedana vlada između Srbije i Hrvatske, i to zbog Kosova i ratnih zločina, može se negativno odraziti na inicijativu Ankare prema BiH. To što i između samih Bošnjaka postoji podjeljenost, još više otežava posao u cijeloj ovoj situaciji. No, ne možemo a da ne pomenemo da Ankara pokušava da izmiri i neke strukture u BiH. Međutim, činjenica je i to da su neki političari uzmenireni zbog bliskosti koje Ankara posjeduje sa Harisom Silajdžićom.

Turska, kao zemlja mandatar Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi, i u ovom okviru pokušava učiniti korake koji bi konsoldirali teritorijalnu cjelovitost i suverenitet BiH. Prema informacijama iz medija, Turska smatra da je potrebno realizirati međunarodnu konferenciju u vezi ove zemlje, a čiji bi povod bilo obilježavanje 15. godišnjice Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Kao što se već može primjetiti, planirano je da se pozitivna atmosfera koju Ankara trenutno pokušava realizirati na regionalnoj razini prema BiH, prenese i na međunarodnu platformu.

Na ovaj način Turska pokušava da ubrza članstvo BiH u euroatlantske organizacije, zbog toga što bi članstvo BiH u EU i NATO predstavljalo sigurnost očuvanja teritorijalne cjelovitosti ove zemlje.